Kao instruktoru preživljavanja osnovni zadatak mi je prenijeti znanje o preživljavanju što većem broju ljudi i tako ih pripremiti na suočavanje sa kriznim situacijama. Obzirom da većina ljudi nije trenirana za krizne uvjete i naprosto nemaju vremena posvetiti se kompliciranim treninzima, morao sam razraditi lako pamtljiv sistem kojeg će svatko moći jednostavno primjeniti u kriznim situacijama i na taj način povećati šanse za preživljavanje.

U kriznoj situaciji najbitniju ulogu igra psihičko stanje pojedinca, a tek onda kao nadogradnja dolaze ostali elementi poput znanja i fizičke pripreme. Da bismo znali kako zadržati psihičku prisebnost u situaciji preživljavanja moramo znati kako se ljudski mozak ponaša u toj situaciji i kako te procese staviti u našu korist. Kada je život ugrožen mozak i tijelo se susreću sa stresom, napetošću, uzbuđenjem, strahom, a tijelo počinje sa ubrzanim radom srca, krvotoka i sa lučenjem adrenalina i ostalih supstanci koje čovjeku omogućuju da izvuče maksimum. Ovaj proces poznatiji pod nazivom "fight or flight - borba ili bijeg" postaje dominantan u moždanoj aktivnosti, sva čula su usmjerena na preživljavanje, a centralni živčani sustav postaje zagušen najrazličitijim informacijama. Ovaj trenutak je vrlo bitan i često odlučuje između života i smrti. U toj situaciji mozak gasi racionalno razmišljanje i počinje sa aktivacijom najčešće instiktivnih "programa" po kojima bi pojedinac trebao postupiti. Ukoliko ne postoji adekvatni "program" koji će se "aktivirati" pojedinac će se smrznuti, slomiti i prepustiti panici, što najčešće znači kraj. No, ukoliko postoji "program" koji će se aktivirati u kriznoj situaciji pojedinac počinje postupati i raditi po tom programu i tako sve gore navedene elemente stavlja u svoju korist i povećava šanse za preživljavanje. Tajna je u tome da svaki čovjek može programirati razne programe koji s vremenom postaju instiktivni i na koje će se mozak osloniti u krizi. Taj proces "programiranja" zovemo trening. No što ako nemate dovoljno vremena za trening ili ste se naprosto sjetili prekasno? Tada postoji brži pristup, a zove se procedura. Procedura je specifikacija serije akcija, radnji ili operacija koje trebaju biti izvršene da bi se dobio željeni rezultat. Ukoliko postoji procedura na koju će se mozak osloniti u kriznoj situaciji, tada nam se šanse uvelike povećavaju čak i sa nedostatkom pravog treninga ili obuke.

Ovaj sistem je posebno razvijen za kriznu situaciju preživljavanja, ali može se primjeniti i na ostale krizne situacije jer svaka takva situacija ima puno toga zajedničkog.

Kako razviti proceduru ili plan postupanja u najkraćem mogućem roku?

1. Priprema metodom destabilizacije

Idealno bi bilo da se priprema zamijeni temeljitim treningom, ali uzmimo u obzir da je ovo brza metoda koja vrijedi i za netrenirane pojednice.

Čovjek se najbolje može pripremiti tako da se u svakodnevnim situacijama (kontroliranim uvjetima) namjerno destabilizira kako bi se organizam na to navikao. Tu se mogu probati razne stvari tipa, spavanje na parketu, jednodnevno gladovanje, tuširanje sa hladnom vodom, konzumiranje hladnog ili nezačinjenog obroka, ponekad pojesti samo kruh i mlaku vodu, popiti gorku kavu bez šećera, pojesti neslanu juhu, voziti auto po ljeti bez da se odmah otvori prozor itd. Ako sve to probate u kontroliranim uvjetima i nađete se u situaciji preživljavanja gdje ćete stvarno morati "živjeti" na takav način, vašem mozgu će sve to biti poznato i tako ćete puno lakše ostati smireni i opušteni što je vrlo bitno za savladavanje krize.
Ovaj način pripreme zahtijeva vrlo malo vremena i može se raditi svugdje u kafiću, na moru, na godišnjem odmoru.

2. STOP - stop, think, observe, proceed
(stati, razmisliti, opažati, postupati)

Većina tragedija u kriznoj situaciji dogodi se tako da ljudi reagiraju brzopleto i neoprezno. Ukoliko se samo potrude stati i razmisliti, ukoliko si daju vremena da se smire prije djelovanja, sigurno si povećavaju šanse za dobrih 50%.
Uvijek volim navesti primjere iz preživljavanja koji pokazuju koliko je STOP bitan. Čovjek izgubljen u divljini često počne trčati sumanuto kroz šumu tražeći put prema civilizaciji i tako se još više izgubi. U tom divljanju često zaboravi pogledati gore u zrak i uočiti žice dalekovoda koje znače put prema civilizaciji. Isto tako postoji primjer za urbano preživljavanje, kada prijeti nestašica vode svi krenu u dućan po zalihe. To je sasvim u redu, ali nije li još bolje prije nego nestane vode napuniti kadu, sudoper, umivaonik sa vodom i otići u dućan po zalihe? Tako ćemo imati puno više vode i izdržat ćemo puno duže. Ako nestane vode naglo i nismo u mogućnosti doći do zaliha, što onda? Ako samo malo razmislimo u Hrvatskoj se koristi pitka voda za ispiranje WC-a. To znači da u krajnjoj nuždi imamo 10-15 L čiste pitke vode u kotliću što znači par dana više u preživljavanju. Zato zapamtite STOP i tek onda u akciju.

3. Postavljanje prioriteta

U situaciji preživljavanja vrlo je bitno postaviti prioritete da budu jasni i održivi. Ukoliko prioriteti postoje puno lakše će biti aktivirati proceduru postupanja. Tu se uvijek povlači primjer majke koja u zrakoplovu kod naglog nestnaka kisika stavi masku za kisik djetetu. Ukoliko se prioriteti ispravno postave, jasno je da malo dijete nije sposobno samo koristiti masku za kisik i da je dijete može preživjeti jedino uz majku. Pravilno postavljanje prioriteta je takvo da prvo majka sebi da kisik i osigura prisebnost, a tako će puno lakše moći izvući i svoje dijete. Postavljanje prioriteta se možda čini kao sitnica, ali nekoliko sitnica često znači život ili smrt u situaciji preživljavanja. To treba imati na umu.

4. Rješavanje problema - identificirati, izolirati, riješiti

Kada ispravno postavimo prioritete i krenemo "preživljavati" javljat će se problemi koje trebamo riješavati u hodu. Ispravno rješavanje problema je jedino moguće ukoliko identificiramo problem, izoliramo ga od smetnji tj. koncentriramo se na bitno i tek onda krenemo rješavati problem. Tako štedimo na vremenu i smanjujemo šanse da nešto pođe po krivu.

Ova jednostavna metoda u par koraka može Vam spasiti život, a ukoliko se radi o manje opasnoj kriznoj situaciji, može Vam pomoći da je prebrodite sa lakoćom. Uz sve to, uvijek imajte na umu da ovi jednostavni koraci služe kao temelj za preživljavanje, ali nadogradnja je uvijek moguća i ona ovisi o vama samima i uloženom trudu. U preživljavanju, svatko je sam sebi jedina garancija uspjeha, sve ostalo je bonus.

Željko Travica, instruktor preživljavanja (A.S.T.R.S)